La musica di notte. https://blog.dnevnik.hr/ridethewildbanana
nedjelja, 10.11.2013.
Animals.
Nadam se da svi znate što su konjuktivi.. Kad bih.. E pa kad bih ja imala bar sat vremena viška dnevno redovno bih išla na blog, odgovarala na sve ostavljene komentare i pisala nove ultra zanimljive (svi se slažemo) postove. Ali vrijeme neprekidno ide i tako se dogodilo da sam ja nakon godina i godina sanjanja o ovome, konačno postala maturantica. Ma super mi je.
Nemam vremena za ništa !
Ako ste nekad bili maturant onda znate kako mi je.
No da vam ukratko ispričam što se događalo od posljednjeg puta do sada. Bilo je jako vruće, naporno i odlično ljeto. S ljetom uvijek imam nekakvih problema. Radim kao konobar u restoranu skoro 11h dnevno što u jednu ruku znači da sam svaki dan premorena i izluđena, a u drugu ruku mi je super, zezancija je vrhunska, plaću da ne spominjem. S gostima također, neki su pristupačni, zanimljivi i zabavni, a drugi su kreteni kakvih nema. Naravno, svako ljeto upoznam nekog novog pa tako i ove godine, he he.
Ali, ne viđam prijatelje često, jedino one koji su dovoljno ludi kao i ja pa se nalazimo u nemoguće sitne jutarnje ili prave jutarnje sate. Budimo realni, nakon smjene koja je završila u 1h ujutro, meni je vrijeme doručka mrkla noć i ako me dodirnete spalit ću vas posljednjim elektronima snage. Ne kupam se baš puno jer uvijek naletim na nekoga koga sam služila ili koga znam pa mi bude katastrofa
I tako je prošlo ljeto, moji su išli na maturalac u Grčku, naravno ja nisam inače ovdje na tri strane razvezala o Zakhyntosu. Ajde dobila sam slatke suvenire, jeej.
Na jesen sam shvatila koliko me posla čeka pa sam odmah s njim krenula. Učim za školu, upisala sam autoškolu i svaki dan vježbam 10 zadataka matematike i 10 fizike uz moto 'nema predaje'
Pa bar ne dok ne svisnem. Kad smo imali spojene praznike za Dan neovisnosti zapalila sam za Zagreb. Imam osjećaj da u svakom postu pišem o Zagrebu lol. Bilo mi je s.u.p.e.r!
U međuvremenu sam položila prometna pravila i sad čekam da mi krene prva pomoć i vožnja. Želim sve položiti iz prve tako da se s tim ne moram mučiti kad me krene mučiti škola.
Eh da ne zaboravim, a da me nije podsjetilo vibriranje mobitela, zaboravila bih sto posto. Dakle, jedan moj prijatelj, koji usput rečeno jedini zna za ovu čudnu nakupinu slova zvanu moj blog, želi biti spomenut u postu. Zapravo, želio je da napišem post o njemu, ali znamo da je to nemoguće jer ovo je moj blog gdje pišem o sebi i neću ga trošiti na nebitne osobe, pih.
Zezam se, ofkors! Jako mi je žao što ti neću moći posvetiti cijeli post sada, možda nekad hoću, ali gleda me ova knjiga iz geografije i mrzi me isto koliko ja nju.
E da ljudeki, on je bio sa mnom u Zagrebu i išli smo po cijeloj Ilici, i do Medicinskog gore na Šalati (najdraži dio posjeta btw
), čak je išao sa mnom u Sherri Hill isprobavati haljine. Možete li zamisliti strpljiviju osobu? Haha, naravno da ne. E pa samo da znaš, moraš se osjećati jako posebno što te ovdje spominjem jer ako pročitaš sve, nitko dosada nije bio spomenut. Manje-više. Sad sam tražila prikladnu sliku za kraj posta i naišla sam na ovu od ispod.. Nećete mi vjerovati koliko mi fali Gossip girl. Zašto samo 6 sezona, zašto?!
Eto ga, pa-pa, do čitanja!
10.11.2013. u 19:35 •
3 Komentara •
Print •
# •
^